Antun Zimmerman
- gluhi profesor koji je (uzalud?) nastojao uvesti znakovni jezik u škole za gluhe

Andrija Žic

U malenoj četi od desetak gluhih učitelja za gluhe u Hrvatskoj koji su slijedili utemeljitelja hrvatskog školstva za gluhe, Adalberta Lampea, najistaknutiji bio je Antun Zimmermann, profesor matematike i strastveni borac za pravo gluhih da rabe svoj gestovni jezik.

Antun Zimmermann rodio se u Bosanskom Brodu, bosanskom gradu uz hrvatsku granicu, 15. lipnja 1932. U osmoj godini života, u prvom razredu osnovne škole, izgubio je uslijed meningitisa sluh. Bile su to godine rata i umjesto da pođe u Zavod za gluhe u Zagrebu (koji je dvije godine bio zatvoren, pretvoren u prihvatilište za izbjeglice), Antun je nastavio redovito školovanje, zahvaljujući naporima obitelji i učiteljica - časnih sestara. Nastavio je sa školovanjem u redovitim školama: gimnaziji, Školi primijenjene umjetnosti, Višoj pedagoškoj školi, da bi dobio zvanje profesora matematike i crtanja. U zrelim godinama (1979) stekao je i diplomu Fakulteta specijalnog obrazovanja ("defektologije").

Nevoljko prihvačen među učitelje gluhih

Nakon nekoliko godina rada u organizaciji gluhih grada Zagreba dobio je mjesto profesora matematike i crtanja u Zavodu za gluhe (jedva je bio primljen: prejaki su bili korijeni oralizma da bi gluhi nastavnik spremno bio prihvaćen!).

Trideset godina Antun Zimmerman poučavao je gluhe učenike osnovne škole, a zatim srednje škole. Postao je "cijenjeni i priznati stručnjak kojega su poštovali ne samo kolege u školi već i drugi stručnjaci" (iz monografije o 110.obljetnici Zavoda). Napisao je prvi hrvatski udzbenik matematike za prvi razred škole za gluhe s opsežnim priručnikom za nastavnike. Veoma je velik broj njegovih napisa, izvornih i prevedenih, o tematici obrazovanja gluhih.

Uvijek na braniku znakovnog jezika

Posebno polje njegova rada bilo je proučavanje znakovnog jezika. Napisao je opsežan priručnik znakovnog jezika, godinama je držao predavanja studentima specijalne pedagogije, organizirao je seminare i tečajeve za komuniciranje za gluhe. Bolest ga je spriječila da učini potrebno da bi pri zagrebačkom sveučilištu stekao doktorat iz ove tematike.

Usporedo sa svojim nastavničkim radom, Antun Zimmermann uvijek je obnašao važne funkcije u Hrvatskom savezu gluhih. Više godina bio je predsjednikom ili tajnikom. Nekoliko godina bio je član Biroa svjetske federacije gluhih. Poznavali su ga gluhi iz svijeta jer je djelovao uvijek na medunarođnom planu. Bio je tijelom i dušom odan gluhima i na kraju - nekoliko godina pred mirovinom - napustio je školu da bi postao profesionalnim tajnikom Saveza.

Nasmijani Job

Nažalost, nekoliko godina kasnije, a još nije imao 60 godina, težak cerebrovaskularni napadaj bacio ga je u krevet i zatim u mirovinu. Oporavio se, ali došle su nove nevolje, lom kosti, i opet je postao zarobljenikom bolesničkog ležaja. Ali optimizam i dobra volja nikad ga nisu napustili… Ostao je uvijek nasmijan, duhovit, prijazan…Radio je mnogo: pisao, prevodio… Dani i mjeseci u krevetu, u selu dosta udaljenom od središta Zagreba, podsjetli su ga na djetinjstvo…Priznao nam je kako je, nakon toliko godina komunističkog razdoblja, kad nastavnici nisu smjeli ni misliti na religiju, opet otkrio čar molitve: krunica mu se često našla u rukama…

Antun Zimmermann umro je iznenada 30. svibnja 1996. Silan broj gluhih, supruga i četiri kćerke otpratili su ga i pozdravili na grobu. Nažalost, nedostajala je riječ pozdrava njegovih bivših kolega, nastavnika… Koliko smo saznali, sadašnja politika škole u kojoj je radio, koja ponovo tendira krutom oralizmu, dala je "non licet" zagrobnoj pohvali u kojoj je pohvaljen rad pokojnika na polju komunikacije gluhih.