GOVOR ili/i ZNAKOVNI JEZIK?REDOVITA ili SPECIJALNA ŠKOLA?Što o tome misle talijanski surdopedagozi?IZDANJE
HRVATSKOG SAVEZA GLUHIH I NAGLUHIH Luciano Amatucci: Izobrazba gluhih između oralizma Vincenzo Di Blasio: Kako svladati barijeru gluhoće? Renato Pigliacampo: Lažna integracija gluhih u Italiji Redovita škola dovela je do nove nevidljive marginalizacije Dvadeset godina poniženja i patnje gluhih učenika Naslovi originala: Luciano Amatucci: L’istruzione dei sordi tra oralismo e lingua di segni Effeta, 12/96; Scienza e didattica 5/96. Luciano Amatucci autor je brojnih radova o temama suvremene organizacije školstva, a posebno se bavi problematikom integracije manjina u školi i društvu. Vincenzo Di Blasio: Come superare l’ostacolo della Sorditŕ 42. Convegno nazionale di studio e aggiornamento, La sorditŕ e l’ente locale, Tavola rotonda, Campli (TE) - Effeta, 12/96. Vincenzo Di Blasio ugledan je surdopedagog i autor, direktor i poglavar ustanove-kongregacije Opera Gualandi, koja u Italiji i svijetu ima 25 škola i drugih institucija za gluhe. Renato Pigliacampo: La falsa integrazione dei sordi in Italia La scuola comune ha causato una neomarginazione invisibile Vent’anni di umiliazioni e di sofferenze degli studenti sordi - Effeta, 6/97. Dr. Renato Pigliacampo psiholog je i književnik, autor više knjiga o problematici gluhih, urednik i izdavač lista Il Sordudente. Prevoditelj i izdavač zahvaljuju autorima i glavnom uredniku časopisa “Effeta”, Don Aldu Natali, što su dopustili da ove tekstove prevedemo.Adresa: “Effeta”, Opera Gualandi – Via Nosadella,49 –40123 Bologna. Za dublji uvid u temu: COLLU I., Integrazione scolastica (Školska integracija). Instrumenti. Izdanja E.N.S, Rim, str.64. PIGLOIACAMPO R. Sociopedagogia del bambino sordo (Sociopedagogija gluhog djeteta). Quattro Venti, Urbino, str. 387. PIGLIACAMPO R. Handicappati e pregiudizi: assistenza-lavoro-sessualitŕ. (Hendikepirani i predrasude: asistencija – rad – seksualnost), Armando, Rim, str.139. PIGLIACAMPO R., Lettera a una logopedista (Pismo učiteljici govora), Izdanja Kappa, Rim, str. 127. VOLTERRA V. (urednica), La comunicazione dei sordi. La lingua dei segni (Komunikacija gluhih. Znakovni jezik), Il Mulino, Bologna, str.347. Riječ prevoditelja Italija – zemlja impulzivnih U Italiji je započeo “stogodišnji rat” metoda – usvajanjem oralizma na Kongresu u Milanu, 1880. godine. Italija je od 18. stoljeća stalno bila među prvima u Europi i svijetu po svom školstvu za gluhe. To je zemlja brojnih starih, slavnih zavoda za gluhe. Zemlja u kojoj je uvijek mnoštvo stručnjaka za gluhe, svećenika i laika, neprekidno tražilo nove, bolje putove za izobrazbu gluhih. Italija je zemlja koja se u impulzivnom nastojanju da svoje gluhe građane prigrli i integrira u društvo prije dvadesetak godina (1977) odrekla tradicije, “demolirala” škole za gluhe i rastjerala njihove stručnjake, otvorivši vrata redovitih škola gluhoj djeci. Italija ne miruje ni danas. Mnogi se u njoj kaju – i zbog 1880. i zbog 1977. – ali i dalje razmišljaju, raspravljaju, pišu, traže nove putove… Italija je zemlja gdje je stvorena Svjetska federacija gluhih. U toj zemlji uvijek je bilo jakih gluhih intelektualaca, pa makar su (impulzivni i oni!)u prošlosti mnogo energije trošili na međusobna razračunavanja – njihova žestina danas brda pokreće. Oni su nada novih generacija gluhih. Italija je Hrvatskoj bliska, ne samo geografski. Talijanska iskustva za nas su vrednija od američkih ili skandinavskih (o kojima mnogo više govorimo i znamo). Dobro bi bilo kad bismo malo češće pogledali, osluhnuli, što se radi, što se govori, s druge strane Jadrana. Za početak trebali bismo naučiti od Talijana da nikad ne budemo zadovoljni, da tražimo novo, bolje, da budemo temperamentni. Bolja je i impulzivnost nego indolencija. Bolje lutati i tražiti, nego živjeti u blaženom neznanju i uvjerenju kako su naše tradicije i naše metode ono najbolje što se gluhima može pružiti. – A čini nam se (varamo li se?) da baš tako misle mnogi naši učitelji gluhih… Nudeći ovu mrvicu informacije iz Italije spremni smo posredovati i pomoći onima koji bi željeli više čitati i više saznati o radu za gluhe u zemlji gdje ne cvatu samo limuni, već i – surdopedagogija. Preveo: Andrija Žic |