Kohlearna implantacija kod male djece

Sharon Cooper

Na nedavnoj konferenciji stručnjaka za obrazovanje i odgoj gluhe djece u Burnaby, Kanada, razmatrani su uvjeti i rezultati kohlearne implantacije kod male djece. Svoje znanje i iskustva dali su audiolog, učiteljica prelingvalno gluhe djece i učiteljica koja radi s postlingvalno gluhom djecom.

  1. Prvi je zaključak: prioritet za implantaciju trebaju imati djeca koja su iznenada izgubila sluh. Implantat je korisniji djeci koja žive u sredini gdje je govor glavno sredstvo sporazumijevanja, kao i onoj koja su navikla na tzv. totalnu komunikaciju (znakovi praćeni govorom i drugim oblicima sporazumijevanja). U kanadskoj Britanskoj Kolumbiji godišnje dobiva implantat 3-4 gluhe djece.

  2. Prije operacije roditelji moraju dobiti što potpunije informacije. Trebaju čitati sve: kako materijale koji zagovaraju implantaciju, tako i one koji joj se protive. Moraju upoznati gledišta stručnjaka o izgledima za uspjeh i o eventualnim kirurškim komplikacijama. Također se s punim poštovanjem vodi računa o gledištima zajednice gluhih.

  3. Roditelji koji namjeravaju svojoj djeci usaditi implantat uspostavljaju vezu s roditeljima čija djeca su tu operaciju već prošla. Iako u Kanadi zdravstvo plaća operaciju, roditelji će trebati potrošiti oko 9000 kanadskih dolara za daljnje troškove, tijekom 5 godina poslije operacije.

  4. Programiranje aparata, tvrde stručnjaci, nastavit će se kroz čitav život operirane osobe, odnosno do časa kad prestane uređaj rabiti.

  5. Primijećeno je da implantat nekoj djeci nije od koristi. Skupina stručnjaka: medicinska sestra, socijalni radnik, logoped, pedagog, audiolog, pedijatar rade s roditeljima djeteta prije donošenja odluke o operaciji. Različiti faktori uzimaju se u obzir za svako dijete: je li gluhoća teška ili potpuna, rabi li dijete trajno slušni aparat (što bi moglo biti znak da postoje iskoristivi ostaci sluha), kakve su komunikacijske sposobnosti i uporaba znakovnog jezika, koliko obitelj može s djetetom raditi, kvocijent inteligencije djeteta na neverbalnim testovima, stupanj razvijenosti njegovih spoznajnih kapaciteta, kao i ocjena oralnih sposobnosti djeteta koje su polazna točka u ocjenjivanju.

  6. Roditelji moraju imati realistične informacije o izgledima za uspjeh i o krajnjim rezultatima implantacije. Svako dijete reagira različito, roditelji će možda primijetiti da njihovo dijete postaje malo pomalo svjesnije govora i da napreduje u prepoznavanju riječi, ali moraju nekada proći i dvije godine prije nego bude jasno jesu li rezultati u pogledu govora i jezika pozitivni. Neka djeca mogu pokazivati dobro razumijevanje govora, ali ne i napredak u razumljivosti njihova izgovora. Implantat ne pomaže svakom djetetu da bolje čuje i govori, a obično su rezultati najbolji kod djece kojoj se odmah nakon gubitka sluha u postlingvalnoj dobi umeće implantat.

Što dijete misli o sebi? Kad navečer ide u krevet pa se aparat skida, ono je opet "gluho". Postavlja se pitanje treba li dijete i njegovu obitelj poticati da i dalje održava vezu sa zajednicom gluhih pa nastaviti s učenjem znakovnog jezika? Poseban je problem savjetovanje i potpora djeci i roditeljima u slučajevima kada kohlearna implantacija nije bila uspješna.
Svrha je implantacije pomoći djetetu da razvije govor putem sluha i izgovora. Ali naglašava se da djeca moraju prihvatiti činjenicu da su i dalje gluha pa njihove obitelji treba poticati da nastave s učenjem znakovnog jezika i da susreću odrasle gluhe. U Kanadi se prakticiraju tečajevi znakovnog jezika posebno za ovu skupinu gluhih s implantatom i njihove obitelji.

Iz biltena "Deaf Children's Society of British Columbia"
(direktor Roger Carver)

| vrh |