Spada li znakovni jezik u ropotarnicu 19. stoljeća?

Prof. Roger Carver (Kanada)
(Iz serije "Od oka oku", rujan/listopad 1999.)

Naslov izvornika:
Does Sign Language Belong to the 19th Century?
"Eye To Eye" Series
Deaf Children's Society of B.C.

Dr. Daniel Ling, dugogodišnji pobornik i praktičar auditivno-oralne metode, nedavno se našao u središtu jedne kontroverzije, kada je Kanadska udruga gluhih kritizirala kanadsku Vladu zbog toga što mu je dodijelila visoko odlikovanje (Order of Canada), kao priznanje za njegov rad. Temeljni prigovor udruge gluhih bio je, što je David Ling protivnik znakovnog jezika, a uskraćivanjem tog jezika tisućama gluhih Kanađana u njihovoj ranoj razvojnoj dobi, nanosi im se trajna šteta. Odgovor dr. Linga bio je kako "znakovni jezik pripada 19. stoljeću", a njegovom će se metodom "učinkovito dokrajčiti postojanje zajednice gluhih".
Mišljenje dr. Linga zaslužuje podrobnije razmatranje. Istina je, da je Američki znakovni jezik (ASL) stvoren u 19. stoljeću, a znakovni jezik je inače prvi put sistematiziran kao nastavni jezik u Francuskoj tijekom 18. stoljeća. Američki se znakovni jezik proširio poput požara širom Sjedinjenih Država i Kanade između 1817. i 1880. godine, kada su se otvarale nove škole za gluhe. Znakovni je jezik bio izvanredno uspješan kao sofisticirani nastavni jezik. Omogućio je odrastanje tisuća veoma pismenih i visoko obrazovanih gluhih. Međutim, oživljavanjem oralne metode, koja se prvi put pojavila u 18. stoljeću, a dobila je 1880. godine svesrdnu podršku Međunarodnog kongresa za obrazovanje gluhih u Milanu, Italija, došlo je do općeg opadanja uporabe znakovnog jezika u školama za gluhe cijelog svijeta te do "zatupljivanja" gluhe populacije u prvoj polovici 20. stoljeća. Učinci Milanskog kongresa iz 1880. utječu na zajednicu gluhih i danas, uoči 21. stoljeća.
Razmotrimo činjenice:

•  Američki znakovni jezik prvi put je opisan kao pravi, prirodan jezik, godine 1965.
• Tijekom sedamdesetih psiholingvistička istraživanja počela su pokazivati da usvajanje jezika ne ovisi o samom govoru.
• Daljom lingvističkom i znanstvenom analizom Američkog znakovnog jezika na prestižnom Salkovom Institutu u San Diegu taj je jezik tijekom osamdesetih stekao još veći kredibilitet kao prirodan jezik.
• Godine 1989. objavio je neurolog svjetskog glasa, Oliver Sacks, knjigu koja svjedoči o njegovoj uvjerenosti da je znakovni jezik jednako vitalan i efikasan kao i govorni jezik, te da ima svoju neurološku osnovu.
• Istraživanja Laure Petitto sa Sveučilišta McGill na maloj djeci, početkom devedesetih, potvrdila su da se jezička funkcija može razviti nezavisno o govoru.
• Studije koje su započete sedamdesetih, a nastavljaju se do danas, pokazuju da je izloženost sasvim male gluhe djece znakovnom jeziku učinila tu djecu naprednijom od one koja nisu bila izložena.
•  Dramatičan porast broja visoko obrazovanih gluhih u posljednjih dvadeset godina pruža uvjerljivo svjedočanstvo da znakovni jezik pospješuje obrazovanje. Diljem svijeta države su nakon osamdesetih donijele zakone ili rezolucije kojima se priznaje vrijednost znakovnog jezika za zajednice gluhih te se nacionalni nacionalni znakovni jezici zakonski priznaju. Gornji podaci pokazuju da je znakovni jezik veoma životan u 20. stoljeću te će u 21. stoljeću nastaviti svoj prodor. Baš kako je jedan dobro poznati pobornik težnji gluhih iz 19. stoljeća kazao: "Dok ima gluhih, bit će i znakovnog jezika."

Razmotrimo stanje duha koje je dovelo do rezolucije koja je poduprla oralnu metodu na Milanskom kongresu 1880. Teorija evolucije Charlesa Darwina ušla je u modu tijekom 19. stoljeća pa je nadahnula mnoge europske i američke mislioce, koji su ljudsku rasu počeli gledati u tom kontekstu. Neizbježno su se pojavile raznovrsne sumnjive teorije i praksa, sve sa ciljem da različite ljudske rase i njihove sposobnosti smjeste u hijerarhijski poredak evolucijskog konteksta, kao što je bila ideja o nadmoćnosti bijele rase ili pokret eugenike. Alexander Graham Bell, vodeći pobornik oralne metode u ono vrijeme, bio je predvodnik u pokretu eugenike i nastojao je iskorijeniti "gluhu podvrstu" ljudske rase. Uistinu, mnogi vodeći predlagači oralne metode u tom razdoblju bili su uvjereni kako je znakovni jezik nazadan oblik komunikacije u okviru evolucijske sheme te su smatrali da će gluhoj djeci učiniti "uslugu" ako im zabrane znakovni jezik, a pruže im dar govora. Kako se pokazalo, bili su u krivu; dobronamjerno, ali tragično u krivu. 
Tvrdnja dr. Linga o znakovnom jeziku, "koji pripada 19. stoljeću", u sukobu je sa činjenicama i odražava gledišta iz 19. stoljeća, koja su dovela do najstrahovitije zablude u povijesti obrazovanja gluhih: zabrane znakovnog jezika nakon Milanskog kongresa 1880. Danas, u ovom vremenu, nema mjesta takvom anakronističkom načinu razmišljanja. Ali, isto tako, mi danas ne smijemo gledati s nostalgijom na "dobra stara vremena", kada je znakovni jezik dominirao u obrazovanju gluhih, pa željeti da se ta vremena vrate. Kad bismo tako radili, bili bismo u istoj kategoriji s dr. Lingom.
Oralni pristup ima svoje prednosti, kao i znakovni jezik. Nema razloga da ne rabimo OBA PRISTUPA. Istraživanja pouzdano pokazuju da rano izlaganje znakovnom jeziku pospješuje, a ne ometa razvoj govornog jezika kod male, prelingvalno gluhe djece. Razlog tome je jednostavan: znakovni jezik od najranije dobi kondicionira dječji mozak na jezik, dajući tako start jezičnom razvoju. On daje djetetu sposobnost internaliziranja, unutrašnjeg doživljavanja, jezika. A kad je jednom taj proces uspostavljen, djeci je lakše ući u govorni jezik. Nema uopće dvojbe da većina gluhe djece koja počnu oralnom metodom na kraju nauče i rabe znakovni jezik, jednostavno zato, jer ih svijet koji čuje još uvijek ne zna prihvatiti, bez obzira koliko dobro umiju govoriti i koliko su u stanju čuti i razumjeti govor. To je kao kad se kola stavljaju ispred konja. Tek kad se konj postavi naprijed, stvari će prirodno krenuti. Temeljni je zaključak da znakovni jezik zdravo i pozitivno utječe na gluho dijete.
Slučaj Ling bio je koristan zato, jer je ponovo privukao pozornost na problem suprotstavljanja oralne i znakovne metode, pokazavši kako emocije, a ne razum, i dalje imaju snažan utjecaj na ovom polju. Vrijeme je da stavimo točku na zablude koje su dosad vladale i zaboravimo prošlost. Vrijeme je da se upustimo u razuman dijalog koji nas može dovesti do rješenja za 21. stoljeće - kada bi znakovni jezik i oralni pristup mogli djelovati ruku pod ruku, pružajući gluhoj djeci ono najbolje iz oba svijeta: okolnosti koje će gluhoj i djeci i njihovim obiteljima ponuditi najveće šanse za uspjeh.

Odabrao i preveo: Andrija Žic

Natrag

Vrh stranice